среда

TI

... prošlo je čitavo leto... Nije ga videla... mislila je da je sve što su imali do tada nestalo... da je jednostavno rešio da se izbriše iz svog života... Prvo joj je prijalo da se malo odmori od njega... onda je počeo da joj nedostaje... pa je počela da se nada... pa je prestala da se nada... Nasla je drugog... čisto da ga zaboravi... da joj one letnje noći... kada padaju teške kiše budu lakše... onda je našla i drugog u inat prvom... Suviše lepljivo, mnogo reči.. navikavanje na tudje ruke i običaje... I to je još nekako išlo... ali kada bi došao trenutak za priču.. jednostavno bi ih molila da odu... Pa je došao septembar... Pa je bilo jedno pretoplo veče... Neki festival u gradu... Ona je šetala... i u guzvi ljudi je setao on i... ona se odsekla... ali mu je krenula u susret... Kao slučajno... I stala je ispred njega... I on je stao... I mislila je ovako izgledaju male smrti... Bez mnogo reči pošli su do nje...
... kad je zaključala vrata... i kad ju je zagrlio... pocela je da drhti... kao list... u njegovim rukama... onako mala spram njega... i nije mogla da odmakne telo od njegovog...
Gde si bio?
U zatvoru.... znaš....
Znam.. budalo jedna....
Nisam...
Ma, znam da nisi...
Nemoj samo vise nikada ovako da me ostaviš...
Jesi bila sa drugim?
Jesam.... u inat tebi... što nisam znala gde si...
... I?
Ne mogu... bez tebe... kako god...
***********
... i opet dodje septembar... I opet neko toplo... veče... I pomisli ona... sta ako sada naidje ona... mala... crna... I.. načini nekoliko koraka... I pred njom se stvori... ona mala... crna...
... koja nije znala za nju... Tako treba... jedna mora ostati tajna..

Нема коментара:

Постави коментар