среда

***



... lepljiv i topao kao čokolada na suncu... septembar, poslednji trzaj sunca na kom sedimo na balkonu jedno pored drugog... u neko rano popodne... čokolada se topi... uranjaš vrhove prstiju u nju... i crtaš mi po licu... ne daš da otvorim oči... smeješ se.. smejem se... hoćeš li je nežno... hoću... do bljutavosti romantična doba dana... sa tobom... neko zvoni na vrata... ne otvaraj... ovo je moje... sunce i ti... nežno svuci ostatke slatkog... otužno... smejemo se kao dvoje dece... nevino... i slatko u ovom času... prvi put... i meni... čudno.. ne boli i ne krvari... sunce...ovo do bola romantično... brzo vida rane.... sve prve puteve trebalo bi... ma ćuti... pusti da nežno... lepljivo i toplo na ovom suncu... zapamtim... ovaj prvi put, sa tobom... na ovom balkonu.. ne smej se... ludo jedna... moja... prvi put...

Нема коментара:

Постави коментар